23nkgA

         Kako da se ja kao svećenik, službenik i predstavnik Crkve, postavim i odnosim prema grešnicima? Kako da se vi kao kršćani, članovi Crkve postavite prema grešnicima? Ova pitanja su veoma važna. Ali kakve odgovore na njih možemo dati? Ako na njih odgovorimo po ljudskom razumu, ljudskom razmišljanju onda ćemo sigurno pogriješiti ali ako odgovore na ova pitanja dadnemo u svjetlu današnjih svetopisamskih čitanja onda nećemo pogriješiti. A što na to kažu današnja čitanja o kršćanskom odnosu prema grijehu i prema bratu ili sestri koji griješe?

         U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekiela Bog poziva svakoga od nas da opominje bližnje svoje, svoje prijatelje i svoje poznanike za sve propuste, za sva zla djela, za psovke i za sve grijehe koje čine u svom životu. Bog nas ne poziva da grešnike sudimo i osuđujemo jer ako to budemo činili onda će i oni nama uzvratiti, posvađat ćemo se, zamrziti jedni druge i na taj način dopustiti grijehu i zlu da vladaju našim životima. Bog nas poziva, kako to stoji u prvom današnjem čitanju, da opominjemo jedni druge i to u ime Božje, da pozivamo jedni druge na obraćenje od grešnog načina življenja. Bog nas poziva da ne dopustimo grešnom bratu ili grešnoj sestri da idu krivim putem, putem koji vodi u sigurnu propast.

         Ovo opominjanje i ovaj poziv na obraćenje treba biti motiviran ljubavlju prema drugima, prema bližnjima o čemu, zapravo, i govori drugo današnje čitanje svetoga Pavla Rimljanima. To znači: na prvom mjestu u našem životu mora biti želja za vlastitim spasenjem, ali i za spasenjem ljudi s kojima živimo. Ne bi se smjelo dogoditi da u jednoj obitelji jedan član ide krivim i grešnim putem, putem koji vodi u propast, a da drugi članovi ništa ne poduzmu kako bi vratili toga člana na pravi put. U slučaju propasti grešnika koji je živio među nama i sami ćemo odgovarati već prema tome koliko smo se zauzimali za njega. Snosit ćemo dio krivice jer nismo ga možda dovoljno ljubili, jer se nismo dovoljno brinuli za njega.

         Kako, međutim, pomoći drugome, opominjati drugoga zbog grijeha, pozivati drugoga na obraćenje k Bogu? To je uistinu težak posao jer svatko ima svojih problema i svatko od nas je svjestan da i sam griješi. Težak je to posao jer lako može doći do svađa, mržnje, ogovaranja i svih drugih zlih stvari. No bez obzira na težinu ovoga zadatka koji je povjeren svakom od nas mi smo ga dužni činiti. A odgovor kako trebamo jedni druge opominjati i pozivati na obraćenje daje nam sam Isus u današnjem Evanđelju. Kao prvo: moramo ozbiljno shvaćati težinu i moć grijeha, njegovu razornu moć uništavanja ne samo čovjeka pojedinca nego i zajednica pa i naroda. Ako smo naime svjesni grijeha i ako grijeh uzimamo vrlo ozbiljno onda ćemo se vrlo ozbiljno i boriti protiv njega.

         Kao drugo: čovjeka koji griješi, koji čini teške grijehe ne smijemo odmah otpisati i osuditi jer i grešnici ostaju ljudi, naša braća i sestre. Svakako da grešnika treba ukoriti ali taj ukor mora biti, kako to Isus kaže, bratski ukor. Ukor koji će se izreći 'u četiri oka'. Takva vrsta opomene ne ponižava grešnika i ne izvrgava javnom ruglu. I kao treće: kada ni najbolja opomena i prijateljski savjet ne koriste onda jedino što nam preostaje jest molitva. Molitva ne poznaje granice i ona je zadnje oružje s kojim možemo pomoći onome koji ide putem propasti. Dakle, kada lijepa riječ, savjet, opomena, oštar ukor i kazna ne pomažu onda nam ne preostaje drugo nego moliti Boga da on svojom milošću okrene grešnike od zla ka dobru.

Ostali sadržaj iz kategorije

Donacije ugroženim od poplava

donacije-u-novcuTijekom mjeseca svibnja 2014. godine našu župu je pogodila velika elementarna nepogoda. Zahvaljujući svećeniku Luki Luciću koji je preko dobrih ljudi iz svog dekanata u Njemačkoj osigurao vrijednu novčanu pomoć uspjeli smo najugroženijim obiteljima naše župe dodijeliti novčane donacije kao vid pomoći za pretrpljenu štetu. Popis sa iznosima objavljen je na župnoj oglasnoj ploči ali i na ovoj stranici. Za uvid u popis s donacijama kliknite na link desno