2kngB

Poruka današnjih misnih čitanja je smisao i potreba žrtve, žrtve koju Bog traži od nas ljudi i žrtve koju Bog sam čini za čovjeka. Čuli smo u prvom čitanju kako Bog ni manje ni više od Abrahama traži da mu žrtvuje Izaka, sina jedinca. Izaka, koga su Abraham i neplodna Sara, već u poodmakloj dobi, čudesno na dar primili od Boga sada Abraham treba prinijeti kao žrtvu Bogu.

U drugom pak današnjem čitanju sveti Pavao govori o veličini Božje žrtve za čovjeka, koja se očitovala u njegovom Sinu koji se predao sve do smrti za nas ljude grešnike.

A Evanđelje nam govori o Isusu koji se ne želi poput apostola zaustaviti na brdu preobraženja, ne želi zaustaviti vrijeme i uživati u slavi nego spremno ide u susret svojoj muci i smrti.

Zašto žrtva? U čemu je smisao žrtve? Ima li ona uopće svoj smisao? Što predstavlja ljudima današnjega vremena riječ žrtva? Koristi li se ta riječ uopće u društvenim komunikacijama. Sve je manje i manje ljudi koji razumiju riječ i pojam žrtve. No, to je i razumljivo, jer živimo u 'modernom' vremenu u kojem su ideali: dobitak, korist, uživanje i zabava; tu nema mjesta bilo kakvom govoru o žrtvi!

I sami mi, moramo priznati, često imamo problema sa žrtvom jer nam se čini besmislenom. Mnogi se ljudi teško mire s vlastitom bolešću, pogotovo ako ih ona pogodi već u mladosti. Neizdrživo je također podnositi neprihvaćanje, osuđivanje, agresivnost drugih, a pogotovo bližnjih.

No, moramo se pitati: u čemu je bio smisao Isusove žrtve? Zašto je On u trenutku slave i velikog uspjeha nastavio činiti ono što mu je Bog povjerio? Zašto je krenuo putem križa? Odgovor možemo pronaći tek u Njegovom slavnom Uskrsnuću i Uzašašću u nebesku slavu? Isusova patnja, muka, križ i sama smrt imaju smisao jer je Ljubav preko žrtve pobjedila mržnju, grijeh i zlo.

Tako je slično i sa svim našim odricanjima i žrtvama. One imaju smisao samo ako se mi odričemo i žrtvujemo poradi Boga, ako se odricanjem i žrtvom želimo poniziti pred Bogom, odati poslušnost Njegovoj volji, iskazati ljubav Njemu i bližnjima a u isto vrijeme žrtvom i odricanjem pobijediti vlastitu sebičnost i oholost koja se protivi Božjim planovima koje On ima s nama.

I na koncu, svi velikani i sveci koje častimo prošli su kroz oganj kušnje i žrtve kako bi se pročistili i dokazali. Veliki ruski pisac Aleksandar Solženjicin svoj roman „Arhipelag Gulag“, u kojem opisuje strahote svojih osam godina provedenih u sibirskom logoru, završava rečenicom: „Neka je blagoslovljena patnja koja je odgojila moju dušu“! Žrtva i patnja poradi velikih i plemenitih ideja, a napose poradi ljubavi prema Bogu i bližnjem ima smisao!

Ostali sadržaj iz kategorije

Donacije ugroženim od poplava

donacije-u-novcuTijekom mjeseca svibnja 2014. godine našu župu je pogodila velika elementarna nepogoda. Zahvaljujući svećeniku Luki Luciću koji je preko dobrih ljudi iz svog dekanata u Njemačkoj osigurao vrijednu novčanu pomoć uspjeli smo najugroženijim obiteljima naše župe dodijeliti novčane donacije kao vid pomoći za pretrpljenu štetu. Popis sa iznosima objavljen je na župnoj oglasnoj ploči ali i na ovoj stranici. Za uvid u popis s donacijama kliknite na link desno