I ove godine na blagdan svetog Nikole djeca i znaše župe primila sa poklone. Kako to tradicija nalaže župnik svake godine organizira podjelu poklona za svu djecu. Podjela poklon paketića organizirana je na sam dan blagdana, u utorak u 18 sati. Oni koji su mogli doći u to vrijeme došli su u župnu crkvu. Manja djeca s roditeljima, a oni malo veći koji su mogli bez pratnje došli su sami. Župnik je pozdravio okupljenu djecu i roditelje. Zajednički su se svi kratko pomolili Bogu nakon čega su se angažirali ministranti kako bi djeci uručili vrećice sa slatkišima.
Župnik fra Marijan Živković je pohvalio svu djecu, rekao je da su bili dobri i da su svi zaslužili poklone te da nam ove godine Krampus i ne treba.
Ove godine zabilježili smo razdraganu djecu u našoj crkvi prigodom podjele poklona i par fotografija objavljujemo ispod.
A u nastavku teksta podsjetimo se tko je sveti Nikola i zašto se djeca darivaju na taj blagdan.
Sveti Nikola je rođen 255. godine u Patari na poluotoku Male Azije, gdje je služio kao biskup, a postao je svećenik jer je želio širiti dobrotu. Rođen je u imućnoj obitelji, te je već kao dijete činio dobra djela i darivao siromašne. Tijekom cijelog života borio se protiv nepravde i promicao ljubav prema bližnjima, a umro je u 58 godini života, 6. prosinca 327. godine. Pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.
Dalje priča ima dva kraja:
1. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
2. Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak. (izvor/wikipedija)